Za ova mala stvorenja vezana su brojna vjerovanja, a na našim prostorima najuobičajenije je ono da donose sreću. Ne grickaju, ne bockaju, ne uvlače na se pod odjeću, pa ih se uglavnom ne plaše ni djeca ni odrasli. To su i razlozi zašto je bubamara „ušla“ u razne priče i dječije pjesmice. Svima je poznata ona: „Ide bubamara, nema gdje da spava…“, ali gdje zaista spavaju bubamare?! Bubamare se kriju, hrane, odmaraju, spavaju i razmnožavaju na vegetaciji. Ono što je naročito zanimljivo je da odrasle jedinke pojedinih vrsta hiberniraju, tj. spavaju „zimski san“, poput nekih drugih krupnijih životinja. Više desetina jedinki prezimljuje zajedno zbijajući se u grupice na nekom skrivenom mjestu. Od smrzavanja ih spašava prisustvo glicerina u tijelu, a veoma često isto „skrovište“ može poslužiti za nekoliko generacija.
Najpoznatija je vrsta Coccinella septempunctata, prepoznatljiva po 7 crnih tačkica na crvenim pokrilcima, međutim i obojenost tijela i broj tačkica su različiti za različite vrste. One mogu biti žute, narandžaste, crvene ili crne, sa tačkicama ili jednobojne. Osim upozoravajuće obojenosti koja je štiti od potencijalnih predatora, razvile su i pravi sistem samoodbrane. Naime, ukoliko se osjete ugroženim, iz zglobova na svojim nožicama ispuštaju hemolimfu zajedno sa žućkastom, uljastom materijom neprijatnog mirisa. Ovi otrovi mogu biti veoma štetni za manje predatore.
Bubamare su grabljivice – hrane se biljnim i štitastim vašima, mada u slučaju nedostatka hrane, neke vrste mogu biti i biljojedi. I njihove larve su veoma proždrljive, te jedna larva može pojesti i do više stotina biljnih vaši tokom razvića. Zbog svega toga, bubamare imaju veoma važnu ulogu u kontroli štetočina (biokontrolori) poljoprivrednih kultura.
Mr Suzana Malidžan
16/02/2023
