Svjetski dan vlažnih staništa obilježava se 2. februara! Na taj dan 1971. godine je u iranskom gradu Ramsaru preko 160 država potpisalo Konvenciju o zaštiti močvarnih područja od međunarodnog značaja, naročito kao staništa ptica močvarica. Konvencija obavezuje svaku zemlju potpisnicu na očuvanje svih tipova vlažnih staništa, od rijeka i jezera, močvara, vlažnih livada i tresetišta do pustinjskih oaza i pirinčanih polja.
Ovogodišnjim sloganom, “Vrijeme je za obnovu močvarnih staništa” (It's time for wetland restoration), se posebno naglašava važnost preduzimanja konkretnih aktivnosti za obnovu ugroženih močvarnih i drugih vlažnih staništa. Vaši izbori, vaš glas i vaše radnje mogu pokrenuti trend obnove!
Vlažna staništa su od suštinskog značaja za opstanak rijetkih i ugroženih vrsta bilјaka i životinja (beskičmenjaka, riba, vodozemaca, gmizavaca, ptica, sisara) koje svoj životni prostor nalaze u vodi ili pored nje. Osim što su staništa velikom broju biljnih i životinjskih vrsta, vlažna područja imaju veliki značaj u prilagođavanju na klimatske promjene; značajna su za obnavljanje zaliha podzemnih voda, učvršćivanje obala, zadržavanje hranljivih materija i sedimenata; za pročišćavanje voda, a od izuzetne su važnost i u odbrani od poplava. Rijeke koje teku u nizijama i koje uz svoje korito imaju vlažna staništa u koja se mogu izlijevati tokom visokih vodostaja, najbolja su odbrana od poplava.
Ovi tipovi staništa se danas smatraju najosjetljivijim i najugroženijim. Skoro 90% svjetskih močvara je degradirano u poslednjih trista godina, a močvare gubimo tri puta brže od šuma. Više od 35% prirodnih močvara je izgubljeno u posljednjih 50 godina. Uzroci degradacije i gubitka vlažnih staništa i močvara su isušivanja, izmjene staništa, zagađenja, prekomjerne eksploatacije i klimatske promjene. Zapravo, glavni uzrok nestanka ovih vrijednih područja je čovjek. Čovjek je ujedno i najveći gubitnik, jer su močvare i vlažna staništa od neprocjenjive vrijednosti za život i ekonomski razvoj na Zemlji!
Do danas je u Svijetu proglašeno 2471 Ramsarsko područje ukupne površine od oko 256 miliona hektara. U Crnoj Gori su do danas prepoznata tri ovakva zaštićena područja: Skadarsko jezero, koje je 15. decembra 1995. godine upisano na Ramsar listu kao međunarodno prepoznato područje, a od 2. februara 2006. godine kao zaštićeno područje u obje države, Crnoj Gori i Albaniji; potom Tivatska solila (uvrštena na Ramsar listu 2014. godine), te Ulcinjska solana, koja je za naše treće Ramsarsko područje proglašena u julu 2019.godine. Ukupna površina ovih zaštićenih područja u Crnoj Gori iznosi 21.627 ha.
Dr Snežana Vuksanović
