Lisičarka je jestiva gljiva, izvrsnog ukusa. Lako je repoznatljiva jer je cijela gljiva narandžaste do žute boje, nekad sa prečnikom šešira i do 100 mm. Kod mladih primjeraka ivica šešira je blago talasasta. Listići su uzani i silaze niz dršku. Meso je bijelo, prijatnog mirisa na kajsiju i blago gorkog ukusa.
Osim što je jestiva, lisičarka je bogata vitaminima i posjeduje ljekovita svojstva. Sadrži vrlo malo kalorija, te se preporučuje osobama koje žele izgubiti na težini. Lako je prepoznatljiva, mada se može zamijeniti sa lažnom lisičarkom (Hygrophoropsis aurantiaca (Wulfen) Maire) koja je takođe jestiva, ali slabijeg kvaliteta. Kod lažne lisičarke boja šešira i listića je narandžasto – žuta do narandžasta. Mnogo opasnija zamjena je sa otrovnom vrstom – zavodnicom (Omphalotus olearius (DC.) Singer) koja svijetli dok je svježa i uvijek raste busenasto na panjevima, dok je lisičarka uvijek na šumskom tlu. Kod nas je široko rasprostranjena i jedna od najčešćih vrsta koja se koristi u ishrani. Raste u četinarskim i listopadnim šumama, a ako su povoljni klimatski uslovi, moze se naći od ranog ljeta do kasne jeseni.
MSc. Ilinka Ćetković
