Kolektiv Prirodnjačkog muzeja Crne Gore se juče sa velikom tugom oprostio od našeg dragog, izuzetnog saradnika, divnog umjetnika i čovjeka Stanislava Nikičevića.
Stanislav je u Muzej došao prvi put 2013. godine, kada smo pokušavali da napravimo prvu stalnu izložbenu postavku Muzeja. Nevični i nedorasli tom poslu, mučili smo se sa rješenjima koja nijesu mogla da predstave posjetiocima ono što smo željeli. I onda je „ušetao“ Stanislav, pun ideja, vizija, predivnih riješenja, u potpunosti razumijevajući naše potrebe i nonšalantno, kao što je samo on znao, rekao da ne brinemo. Vjerovali smo mu, i zaista, Stanislav je nama i svim građanima Crne Gore podario izuzetan dizajn i izradu prve stalne izložbe Prirodnjačkog muzeja Crne Gore, u Tološima, 2014. godine (foto 1 i 2).
Vizionarskim dizajnom i realizacijom ove njegove i naše postavke mogli smo, ponosno, stajati rame uz rame sa ostalim prirodnjačkim muzejima Evrope. Ovo nije bilo samo naše mišljenje, već uobičajeni komentar brojnih domaćih i stranih posjetilaca koji su imali prilike da vide ovu izložbu: „Da li je moguće da i kod nas može nešto ovako da se napravi“. Bilo je moguće, jer smo imali Stanislava. Na žalost, to remek djelo, zbog mizernih razloga, moralo je da bude uklonjeno nakon samo dvije godine.
Srećom, sa ovim se nije završila i naša saradnja sa Stanislavom. Prijateljstvo sa njim, jer to nije više bio samo posao, od tada, pa do poslednjeg dana njegovog života je trajalo, ispunjeno njegovim nadasve posebnim zamislima i pretakanjem istih u spektakularne izložbe Prirodnjačkog muzeja: „Priroda na dodir“ i „Delfin je moje ime“ (foto 3 i 4).
Razumio je Stanislav kako opčiniti i djecu i starije. Enterijer izložbe u Kuli Lazara Sočice, u selu Goransko, Plužine, je Stanislavov proizvod (foto 5 i 6).
Zajedničkih planova, ideja, za budućnost imali smo mnogo. Stanislav je bio nerazdvojni dio svega toga. Njemu smo pričali šta želimo, a on je već imao sve u glavi, otvarao nam uvijek neka nova vrata da na naše želje dodamo još puno toga što nijesmo ni mogli zamisliti. Takav je bio Stanislav, nepresušni izvor ideja, čovjek koji je inspirisao druge da maštu pretvore u realnost.
Bolno je saznanje da ćemo ostati uskraćeni time da nas iznenadi nekom novom jednostavnom idejom koja daje savršeni rezultat.
Stanislav je ostavio ogroman trag i pečat na izgled izložbi Prirodnjačkog muzeja Crne Gore. Svojim idejama i načinom njihove realizacije dodavo je onaj krajnji začin kojim je svaka izložba postajala mali spektakl za sebe.
Biće nemoguće naći drugu osobu koja će sa lakoćom „sipati“ vizije koje se tako lako uklapaju u ono što treba biti doživljaj prirode na našoj izložbi.
Dugo ćemo se još pitati pred svaku izložbu „Kako bi Stanislav ovo riješio“.
Kolektiv Prirodnjačkog muzeja Crne Gore
oktobar 2023.
