Stršljen (Vespa crabro) je naš najkrupniji opnokrilac iz porodice osa, lako prepoznatljiv po specifičnim šarama na abdomenu. Ova socijalna vrsta pravi višespratna gnijezda od sažvakanog drveta, a koja nekada mogu dostići i ogromne razmjere. Nerijetko ih prave u blizini ili ispod krovova napuštenih ili povremeno korištenih kuća i pomoćnih objekata, ili na obližnjem drveću, a naročito ako u blizini postoje voćnjaci. Pčelari ih ne vole, a za to imaju i opravdan razlog. Naime, iako stršljenovi u svojoj ishrani preferiraju voćne i biljne sokove, nerijetko su i predatori drugih insekata, među kojima su i pčele. Osim što su larve pčela prava poslastica i izvor proteina za njihov podmladak, stršljeni love i odrasle jedinke. Mogu se zapaziti čak i kako čekaju ispred košnica da pčele izlete, potom ih love i odnose na obližnje drvo. Iz njihovog mednog mjehura isišu slatki sadržaj, a potom grudne mišiće sažvaću u kašastu, sluzavu materiju kojom hrane svoje mlade.
Ljudi imaju uvriježen strah od ovih insekata, koji i nije baš neopravdan. Naime, ubod stršljena je za čovjeka mnogo bolniji od uboda pčela i osa, jer je njegova žaoka deblja i duža te prodire dublje u kožu. U njihovom otrovu se nalazi i neurotransmiter acetilholin koji izaziva osjećaj pečenja. Osim toga, otrov stršljena može izazvati i ozbiljnije komplikacije kod osoba koje su alergične na neku od komponenti koje se nalaze u njegovom sastavu. Reakcije se mogu manifestovati u vidu pojave crvenila, svraba, otoka, te gušenja, malaksalosti, naglog gubitka svijesti i pada krvnog pritiska, a može doći i do ozbiljnih poremećaja u radu srca, tromboze krvnih sudova i otkazivanje bubrega, pa u ekstremnim slučajevima i do smrtnog ishoda.
Tokom ljeta, kada su ovi insekti aktivni, moramo biti pažljivi da na njih ne sjednemo, ne nagazimo bosom nogom ili kojim slučajem nepažljivo zagrizemo voćku na kojoj je sletio. Naročito moraju biti pažljive osobe koje su preosjetljive na otrov. Ni u kom slučaju ne treba nepromišljeno uklanjti njihova gnijezda, da ih ne bi uzbunili. Čak i jedna jedinka koja se osjeća ugroženom može uputiti hemijski poziv u pomoć drugim jedinkama iz gnijezda. Ljudi se protiv njih bore ili vatrom ili različitim insekticidima što nije zdravo ni po okolinu, ni po čovjeka, a za posljedicu ima pad populacija ovih vrsta u brojnim državama. Alternativu bi trebalo tražiti u prirodnim aromatičnim preparatima koji bi ove insekte trebalo da drže na odstojanju.
Svi koji žele da pobliže „upoznaju“ ovu vrstu, dobrodošli su u izložbeni prostor Prirodnjačkog muzeja.
Mr Suzana Malidžan
01.09.2022
