Gryllotalpa gryllotalpa, najpoznatija vrsta rovaca u Evropi, introdukovana je iz Sjeverne Amerike. Samo njeno ime dosta govori o njoj: potiče od latinskih riječi “gryllus”, što znači popac i “talpa” – krtica. Poput krtice, vodi podzemni način života, i mada mnogi od njega to ne očekuju, rovca za samo jednu noć može preletjeti razdaljinu do 8 kilometara. Ovaj vješti kopač svojim krupnim, lopatastim prednjim nožicama, kopa dugačke tunele pod zemljom, pri čemu često buši i oštećuje biljke, te nanosi štete kultivarima.
Rovci su od davnina poznati po svom muziciranju. Tokom ljetnjih večeri, a naročito nakon kiša, mužjak se namjesti na ulazu u svoju jazbinu i nakon što “naštima instrument” i nađe akustički najbolji položaj, počinje ljubavnu pjesmu. Ženka će u horu glasova odabrati jednog i krenuti ka njemu, zanemarujući ostale. Smatra se da ona po glasu može procijeniti zdravlje mužjaka i kvalitet njegovog gnijezda. Naročito ih privlače vlažna gnijezda. Nakon sparivanja, nestaje sva romantika. Ženka izbacuje sirotog mužjaka iz njegove vlastite jame, gdje će napraviti posebnu odaju u koju će smjestiti svoje leglo i gdje će odgojiti mlade rovce.
Priča kaže: “Nekada davno, kada su se životinje tek pojavile na zemlji, zmije su imale divan glas i pjevale prelijepe pjesme, međutim, bile su potpuno slijepe i nisu mogle uživati u ljepotama prirode. Kada su pitali zmiju koja je njena životna želja – ona je poželjela oči. Glista koja je živjela pod zemljom, imala je velike oči, ali nije imala šta da vidi u tami. Kad bi bar umjela da pjeva lijepo kao zmija, ne bi se osjećala tako usamljeno. Sve je to slušao rovac i dosjetio se da napravi dogovor između ove dvije životinje. Od gliste je uzeo oči i dao ih zmiji. Ona je bila oduševljena što može da vidi svijet oko sebe. Zauzvrat je rovcu dala svoj lijepi glas. Međutim, opčinjen glasom, rovac je odlučio da prevari glistu i zadrži glas za sebe. Od tada glista živi u mraku i tišini, zmijinog šištanja se svi plaše, a rovac sjedi u tunelu i pjesmom doziva svoju dragu”.
Mr Suzana Malidžan