Plućnjak Pulmonaria officinalis L. je samonikla zeljasta biljka i jedna je od prvih proljećnih biljaka koja prezimljuje u obliku prizemnih listova. Široko rasprostranjena biljka, zastupljena od nizijskog do planinskog pojasa. Najčešće raste u listopadnim šumama, uz puteve, na vlažnim i zasjenčenim mjestima a često se može naći na obalama potoka. U sebi sadrži slobodnu silicijumsku kiselinu, soli kalijuma, kalcijuma i aluminijuma, saponine, flavonoide, alantoin i sluzi što ga čini izuzetno ljekovitom biljkom (officinalis – ljekovit). Od XVI vijeka pa sve do danas ima primjenu u fitoterapiji. Njegovo naučno kao i narodno ime se vezuje za tjelesni organ „pluća“ a sama biljka se smatra kao „prva pomoć“ kod svih plućnih bolesti . Listovi plućnjaka su išarani bijelim na licu i svijetlo zelenim mrljama na naličju koje podsjećaju na pluća (pulmo – pluća) a samo oni koji se beru u periodu cvjetanja (mart – maj) se koriste kao lijek. Upravo ovi pjegavi listovi i sitni crvenkastoljubičasti cvjetići nam omogućavaju da plućnjak lako uočimo i prepoznamo u prirodi. Osim tradicionalne upotrebe kod upale pluća, hroničnog bronhitisa, gripa, upale grla i kašlja čaj od plućnjaka ima primjenu još i u spoljnjoj upotrebi za zarastanje rana. Listovi plućnjaka se koriste i kao salata ili se pripremaju kao varivo. U fitoterapiji se ne koristi samo kod čovjeka već ima primjenu i kod životinja. Pastiri često pepeo sagorelog plućnjaka miješaju sa vodom i koriste za ispiranje rana i čireva kod domaćih životinja. Zbog svojih dekorativnih cvjetova često nalazi primjenu u hortikulturi.
Dr Nada Bubanja
10.03.2023
