Da bi neka strana, odnosno unešena vrsta mogla da se označi kao invazivna ona mora zauzeti svoju ekološku nišu, mora se aklimatizovati i uspostaviti reprodukciju.
Kada jedna strana vrsta dospije u novi ekosistem, nakon što se aklimatizuje i uspostavi svoje populacije trajno je nanijeta šteta tom ekosistemu jer ne postoji niti jedan način da se ona odstrani iz njega, jedino se mogu primjenjivati mjere koje će kontrolisati njenu brojnost.
Svaka invazivna vrsta nakon procesa aklimatiacije ima čitav niz negativnih uticaja na ekosistem (kompeticija za hranu, kompeticija za prostor, predatorstvo, hibridizacija) što u najvećem broju slučajeva rezultira smanjenjem brojnosti domaćih vrsta.
Koliko invazivne vrste mogu biti opasnost najbolje svjedoče primjeri grgeča i srebrnog karaša u Skadarskom jezeru, njihove populacije su veoma brojne i mnogim negativnim uticajima koji su ranije navedeni utiču na brojnost populacija, dominanto krapa i ukljeve, ali i drugih vrsta.
U svim našim slatkovodnim ekosistemima u oba sliva živi ukupno 15 vrsta introdukvanih vrsta riba.
Novim zakonom o slatkovodnom ribarstvu zabranjuje se poribljavanje crnogorskih vodotokova stranim vrstama i nalaže se DNK provjera materijala za poribljavanje, takođe zabranjen je i unos stranih vrsta kao i prenos vrsta iz jednog vodotoka u drugi bez konsultacija sa nadležnim organima i institucijama.
Što se tiče morskog ekosistema takođe se posljednjih godina drastično povećava broj invazivnih vrsta koje predstavljaju veliku opasnost. U poslednjih 30-ak godina registrovano je preko 40 novih vrsta riba u Jadranu.
Do nas dolaze putem balansnih voda koje se ispuštaju iz velikih brodova, kao i zbog klimatskih promjena koje uslovljavaju sve toplija mora što ubrzava širenje suptropskih vrsta. Neke od njih su četvorozupka, plavi trkač, okeanska napuhača, žutousta barakuda kao i riba lav (lionfish) koja za sada još nje registrovana u našim vodama, ali jeste u susjednoj Hrvatskoj. Ova predatorska vrsta je velika prijetnja, veoma je otrovna, brzo se širi, zbog njenih otrovnih bodlji druge ribe je izbjegavaju loviti.
Iz svega navedenog kao zaključak se nameće činjenica da invazivne vrste uvijek nanose štetu domaćim vrstama.
Ovim pojavama može doprinijeti i čovjek. Zato trebamo biti veoma oprezni, jer svojim djelovanjem i neznanjem možemo nesvjesno izazvati nepopravljivu štetu za ekosistem. Ljudi često znaju, kada im dosade svoji “kućni ljubimci”, iste ostaviti u prirodi, bilo da se radi o akvarijumskim vrstama riba ili nekim drugim životinjama poput crvenouhe kornjače i ostalim stranim vrstama. Ovo nikako ne bi trebali raditi i ukoliko ne znamo kako se pravilno riješiti neke strane vrste obavezno se obratiti nekoj nadležnoj instituciji poput Prirodnjačkog muzeja, Instituta za biologiju mora Kotor, Biološkog fakulteta, veterinarskoj ambulanti za domaće ljubimce.
Spec.Sci Stefan Ralević
26/07/2022
