Svjetski dan vla\u017enih stani\u0161ta obilje\u017eava se 2. februara! Na taj dan 1971. godine je u iranskom gradu Ramsaru preko 160 dr\u017eava potpisalo Konvenciju o za\u0161titi mo\u010dvarnih podru\u010dja od me\u0111unarodnog zna\u010daja, naro\u010dito kao stani\u0161ta ptica mo\u010dvarica. Konvencija obavezuje svaku zemlju potpisnicu na o\u010duvanje svih tipova vla\u017enih stani\u0161ta, od rijeka i jezera, mo\u010dvara, vla\u017enih livada i treseti\u0161ta do pustinjskih oaza i pirin\u010danih polja.<\/p>\n
Ovogodi\u0161njim sloganom, \u201cVrijeme je za obnovu mo\u010dvarnih stani\u0161ta\u201d (It's time for wetland restoration), se posebno nagla\u0161ava va\u017enost preduzimanja konkretnih aktivnosti za obnovu ugro\u017eenih mo\u010dvarnih i drugih vla\u017enih stani\u0161ta. Va\u0161i izbori, va\u0161 glas i va\u0161e radnje mogu pokrenuti trend obnove!<\/p>\n
Vla\u017ena stani\u0161ta su od su\u0161tinskog zna\u010daja za opstanak rijetkih i ugro\u017eenih vrsta biljaka i \u017eivotinja (beski\u010dmenjaka, riba, vodozemaca, gmizavaca, ptica, sisara) koje svoj \u017eivotni prostor nalaze u vodi ili pored nje. Osim \u0161to su stani\u0161ta velikom broju biljnih i \u017eivotinjskih vrsta, vla\u017ena podru\u010dja imaju veliki zna\u010daj u prilago\u0111avanju na klimatske promjene; zna\u010dajna su za obnavljanje zaliha podzemnih voda, u\u010dvr\u0161\u0107ivanje obala, zadr\u017eavanje hranljivih materija i sedimenata; za pro\u010di\u0161\u0107avanje voda, a od izuzetne su va\u017enost i u odbrani od poplava. Rijeke koje teku u nizijama i koje uz svoje korito imaju vla\u017ena stani\u0161ta u koja se mogu izlijevati tokom visokih vodostaja, najbolja su odbrana od poplava.<\/p>\n
Ovi tipovi stani\u0161ta se danas smatraju najosjetljivijim i najugro\u017eenijim. Skoro 90% svjetskih mo\u010dvara je degradirano u poslednjih trista godina, a mo\u010dvare gubimo tri puta br\u017ee od \u0161uma. Vi\u0161e od 35% prirodnih mo\u010dvara je izgubljeno u posljednjih 50 godina. Uzroci degradacije i gubitka vla\u017enih stani\u0161ta i mo\u010dvara su isu\u0161ivanja, izmjene stani\u0161ta, zaga\u0111enja, prekomjerne eksploatacije i klimatske promjene. Zapravo, glavni uzrok nestanka ovih vrijednih podru\u010dja je \u010dovjek. \u010covjek je ujedno i najve\u0107i gubitnik, jer su mo\u010dvare i vla\u017ena stani\u0161ta od neprocjenjive vrijednosti za \u017eivot i ekonomski razvoj na Zemlji!<\/p>\n
Do danas je u Svijetu progla\u0161eno 2471 Ramsarsko podru\u010dje ukupne povr\u0161ine od oko 256 miliona hektara. U Crnoj Gori su do danas prepoznata tri ovakva za\u0161ti\u0107ena podru\u010dja: Skadarsko jezero, koje je 15. decembra 1995. godine upisano na Ramsar listu kao me\u0111unarodno prepoznato podru\u010dje, a od 2. februara 2006. godine kao za\u0161ti\u0107eno podru\u010dje u obje dr\u017eave, Crnoj Gori i Albaniji; potom Tivatska solila (uvr\u0161tena na Ramsar listu 2014. godine), te Ulcinjska solana, koja je za na\u0161e tre\u0107e Ramsarsko podru\u010dje progla\u0161ena u julu 2019.godine. Ukupna povr\u0161ina ovih za\u0161ti\u0107enih podru\u010dja u Crnoj Gori iznosi 21.627 ha.<\/p>\n
Dr Sne\u017eana Vuksanovi\u0107<\/p>\n