Drijemovac je vi\u0161egodi\u0161nja biljka koja li\u010di na visibabu, pa ih \u010desto pomije\u0161aju na prvi pogled. Razlika se uo\u010di veoma lako, kad se obrati pa\u017enja na broj cvjetova, jer drijemovac ima nekoliko bijelih zvonastih vise\u0107ih cvjetova, dok visibaba ima samo jedan. Upravo je zbog takvih vise\u0107ih cvjetova, koji kao da drijemaju, i dobio narodno ime. Latinsko ime ukazuje na isto: leukos – bijeli, kao i na to da se radi o ljetnjoj biljci aestivus – ljetnji. Raste na suncu ili u polusjenci, na plavnim livadama, pored rijeka i potoka, plavnim \u0161umama, na aluvijalnim zemlji\u0161tima sa visokim nivoom azota, a \u010desto se javlja dalje od rijeka i potoka zauzimaju\u0107i mikrodepresije gdje je ve\u0107a koli\u010dina vlage u zemlji\u0161tu. Cvjeta od aprila do juna. \u0160iroko je rasprostranjena u Evropi, Kavkazu i jugoisto\u010dnoj Aziji, dok je u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama, Australiji i Novom Zelandu naturalizovana. Sve vrste roda Leucojum su otrovne, jer njihove jajaste lukovice koje su obavijene sivkasto-bijelim opnastim omota\u010dem sadr\u017ee toksi\u010dne alkaloide. Ipak neki od tih alkaloida se koriste za lije\u010denje blagih vidova Alchajmerove bolesti i nekih drugih o\u0161te\u0107enja pam\u0107enja. Mnoge zemlje u svijetu prodaju lukovice drijemovca farmaceutskim industrijama po vrlo visokim cijenama, pa su i ljekovi za ove vrste bolesti izuzetno skupi (200\u2013400 US$). U mnogim evropskim zemljama zbog posljedica uni\u0161tenja, promjene stani\u0161ta i branja lukovica za medicinske svrhe nalazi se u Crvenim knjigama flore kao i na listama najugro\u017eenijih i za\u0161ti\u0107enih biljnih vrsta. Kao jo\u0161 jedan od problema za ovu vrstu mo\u017ee se navesti i njena uska ekolo\u0161ka valenca u odnosu na temperaturu i vlagu. Drijemovac je i medonosna biljka, a veoma je cijenjena i u hortikulturi.<\/p>\n
Dr Nada Bubanja<\/p>\n