Dok smo odrastali, svi smo barem jedanput u životu čitali Ezopovu basnu „Cvrčak i mrav“ ili barem pogledali animirani film. Malo kome je u tom uzrastu padalo u oči da nešto nije u redu sa likom lijenog cvrčka. Zar krakati lik, izduženog zelenkastog tijela ne podsjeća više na skakavca nego na cvrčka?! Ako malo bolje pogledamo sliku ovog animiranog junaka i uporedimo je sa izgledom cvrčka, shvatićemo da ove dvije životinje malo toga imaju zajedničkog. Kako je onda došlo do ove zabune?! Vjerovatno zbog pogreške u upotrebi narodnih naziva, potpomognuto time što ovi insekti dijele jednu osobinu – muzikantske sposobnosti.
I dok su skakavci, kao i zrikavci koji im nalikuju, iz reda pravokrilaca, cvrčci pripadaju familiji Cicadidae iz reda Hemiptera. Tijelo im je blago zdepasto, spljošteno, u nijansama smeđe i sive boje, te se teško uočavaju dok odmaraju na drveću. Ovi bezopasni insekti (hrane se biljnim sokovima) su prepoznatljivi po krupnim, snažnim membranoznim krilima izražene nervature.
Cvrčci se smatraju prirodnim termometrima. Kod nas ih uglavnom čujemo kako se oglašavaju tokom toplih ljetnjih dana, a već kada temperatura počne da pada ispod 25°C i njihova svirka prestaje.
Kao što različite vrste cvrčaka proizvode različite zvukove, tako se razlikuju i načini proizvodnje zvuka, ali ne samo među vrstama, nego i kad su u pitanju mužjaci i ženke iste vrste. Mužjaci brojnih vrsta cvrčaka imaju šupljine u grudnom dijelu (svojevrsne muzičke kutije), tako da pod dejstvom mišića i membranoznih tvorevina guraju vazduh, poput kakvih gajdi, te proizvode zvukove, koji se potom pojačavaju u „rezonantnim kutijama“ u dušniku. Pri tom činu njihovo tijelo zauzima različite poze, abdomen se podiže i spušta, a krila vibriraju. Sve to utiče na kvalitet pjesme. Mužjaci uglavnom proizvode piskave tonove, kao da ciče ili cvrče, po čemu su i dobili naziv. Međutim, neki cvrčci (i mužjaci i ženke) proizvode zvuk i stridulacijom: trljanjem krila preko niza grebena na grudima.
Mr Suzana Malidžan
08.11.2021