Istina je da je skoro teško zamisliti neki kutak u prirodi, bez njih. Spadaju u široko rasprostranjene organizme koji su opstajali u složenim uslovima obrazovanja kontinentalnih cjelina, velikim promjenama klime i biljnog pokrivača. Najčešće se povezuju sa staništima na kojima ima dosta vlage ili mjestima koja su zasjenjena i okrenuta prema sjeveru. U umjerenom klimatskom pojasu, na mjestima povišene vlažnosti kakve su šume ili tresetišta, mahovine su često dominantne na sceni i na taj način daju i poseban pečat tom prirodnom ambijentu. Ipak, neka staništa ne pružaju tako ugodne uslove za život, no i na njima najčešće budu prisutne.
Takvi su ogoljeli supstrati i matične stijene na kojima, zajedno sa lišajevima, mahovine učestvuju u inicijalnim fazama formiranja zemljišta. Za njih kažemo da su pionirske vrste jer su one prvi osvajači uništenih staništa. Iako im je za život neophodna voda, duži vremenski period mogu da prežive uslove ekstremne suše. Tada prelaze u stanje mirovanja iz kojeg će se “probuditi” u trenutku kada do njih dopre i minimalna količina vode koja im je, kao fotosintetskim organizmima potrebna za obavljanje osnovnih fizioloških procesa. Uslovi na koje još uvjek nisu uspjele da se adaptiraju prisutni su u ekstremno zaslanjenim pustinjama ili na mjestima koja su podvrgnuta snažnoj eroziji. Do danas, nisu pronađene u morima i okeanima.
