“Robovlasništvo” kod mrava je jedna vrsta socijalnog parazitizma. Radnici pojedinih vrsta nisu sposobni da se brinu o izgradnji gnijezda, traženju hrane ili o potomstvu. Od ovakvih obligatnih parazita – parazita po potrebi, u Crnoj Gori živi vrsta Polyergus rufescens. Male grupe
radnika ove vrste upadaju u gnezda drugih vrsta mrava, najčešće su to Formica fusca i Formica rufibarbis. Svojim kliještima u vidu sablje radnici Polyergus probijaju glavu radnika protivnika, ulaze u njihovo gnijezdo i odnose larve i lutke. Ovakav pohod traje oko 15 minuta. Podmladak odnose u svoj mravinjak, gdje se o njemu brinu radnici robovi koji su u ranijim pohodima dovedeni. Matična kolonija se sastoji od nekoliko desetina do nekoliko stotina radnika Polyergus rufescens i mnogo više, čak do nekoliko hiljada radnika robova.
Drugi način “robovlasništva” tj. parazitizma je da oplođena ženka upada u već osnovane kolonije druge vrste, ubija matičnu ženku, a postojeći radnici uzgajaju potomstvo nove kraljice koje vremenom postaje dominantno. U Crnoj Gori na ovaj način parazitira vrsta Bothriomyrmex adriacus Emery, 1869.
Treći način, najekstremniji, se javlja kod vrsta koje su sekundarno izgubile kastu radnika, odnosno postoje samo mužjaci i ženke. Oplođena ženka polaže jaja u kolonije domaćina. Radnici domaćini uzgajaju ova jaja iz kojih se izlegu mužjaci i ženke parazitske vrste. Oni napuštaju gnezdo, a nakon oplodnje ženka ponovo nalazi novu koloniju u kojoj će da parazitira na isti način. Ovakav način parazitizma predstavlja, u stvari, povratak na eusocijalni način života, koji su ove vrste izgubile u toku evolucije, a danas ove ženke i njihovo potomstvo u potpunosti zavise od kolonije zasnovane na eusocijalnom načinu života. Našim istraživanjima u Crnoj Gori, utvrdili smo da na ovaj način parazitiraju dvije vrste roda Plagiolepis – P. xene i P. sp.1 u gnijezdu domaćina Plagiolepis pygmaea. Na jednoj fotografiji u galeriji vidimo ženku parazitske vrste pored radnika vrste domaćina. Na drugoj su označena rudimentirana krila mužjaka parazitske vrste.
Parazitske jedinke imaju određene osobine stečene parazitskim načinom života: pojedini dijelovi tela su rudimentirani, prvenstveno krila, dimenzije tijela su male, često manje i od radnika domaćina. Time se smanjuju i energetske potrebe. Zbog ovih odlika smanjuje se i njihova sposobnost rasprostiranja – disperzije vrste. Većina ovih vrsta ima uski areal i mnoge su stavljene na listu ugroženih vrsta (po IUCN kriterijumima). I kod nas postoje vrste koje su poznate samo po polnim jedinkama. Osim Doronomyrmex, vrste iz rodova Anergates i Apomyrmex spadaju u ovu grupu socijalnih parazita.
Dr Marko Karaman
