Jelenak je naš najkrupniji i jedan od najatraktivnijih tvrdokrilaca. Mada je diskutabilno da li ga je opravdano nazivati “rogatim” (jer ti izraštaji su zapravo enormno razrasle vilice – mandibule, naročito kod mužjaka), pod tim imenom se prepoznaje vjekovima, pa ni mi sada to nećemo mijenjati. Ovi “rogovi” mužjaku u prvom redu služe kao statusni simbol, nešto čime će se podičiti i privući partnerku, a manje kao oružje. Doduše, ako je neophodno, upustiće se i u bitku sa suparnikom, mada to više liči na nezgrapno guranje i rvanje. Ukoliko se zaista nađu u pravoj neprilici, radije pribjegavju taktici “pravi se mrtav”.
Upravo su njihovi rogovi karakteristika koja je privlačila pažnju i bila inspiracija ljudima još od antičkog doba, tako da postoje brojne priče, legende i vjerovanja o ovom insektu. Prema grčkom pjesniku Nikanderu nimfe su nakon svađe sa pastirom iskoristile svoje magične moći da ga pretvore u veliku bubu sa rogovima. Danas bi malo ko povjerovao u tako nešto, ali ova priča je u to doba bila prilično “živa”, a postojalo je i nekoliko sličnih varijanti iste priče u različitim kulturama. Često su jelenku pripisivane magične moći, pa su još stari Rimljani pravili lančiće od njihovih glava vjerujući kako će na taj način zaštititi svoju djecu od bolesti. Slična vjerovanja su se u pojedinim dijelovima Evrope zadržala i do srednjeg vijeka, te su rogovi jelenka nošeni kao talismani, amajlije koje će odagnati bolest i donijeti bogatstvo.
Kao što obično biva, medalja ima dvije strane, pa tako postoje i brojne priče i legende u kojima je jelenak predstavljen u negativnom svjetlu. U srednjem vijeku se smatralo da je jelenak simbol đavola, biće koje dolazi iz pakla praćeno svjetlošću, te da može da prizove vatru i gromove. I mada su ga pojedini narodi povezivali sa Torom i vjerovali da pruža zaštitu od groma, većina je ipak bila bliža vjerovanju da oni zapravo uzrokuju grmljavinu i munje. U Njemačkoj u to doba zvali su ga i “Đavolji bijes”, biće koje donosi vatru kako bi spalilo njihove usjeve, te su toplo preporučivali kamenovanje jelenka kad god bi se za to ukazala prilika.
Čak su i braća Grim u svojim pričama bilježila vjerovanja da jelenak na svojim rogovima nosi vrelo uglje od ognjišta do tavana, te da je upravo on odgovoran za brojne požare koji su se u to doba dešavali, naročito u siromačnim četvrtima i trošnim, drvenim kućicama.
Mr Suzana Malidžan
