Kada se paleta svih predivnih boja proljećnih i ljetnjih cvjetova izmjenjala, i kada nas okruže samo crvene, braon i žute boje opalog lišća obično pomislimo da do pojave prvih visibaba koje nam najavljuju novo proljeće i nove boje u prirodi ne možemo sresti neki lijepi cvijet.
Međutim sve ljubitelje prirode i šetače kroz šumu u hladnim i kišnim jesenjim danima obraduju nježni blijedoljubičasti cvjetovi ciklame koji stidljivo izviruju iznad zemlje. Ciklama je višegodišnja biljka koja je dobila ime po svojim velikim krtolama, okruglastim kao pogača (grč. kyklamines – krug) iz kojih se kasnije razvijaju listovi i cvjetovi. Sa godinama krtola ove ciklame postaje sve veća tako da kod starijih primjeraka njena veličina može dostići i 25 cm u prečniku. Izduženo srcoliki, kopljasti i obodom nepravilno nazubljeni listovi ciklame izgledom podsjećaju na listove bršljana po kojima je epitet vrste hederifolia (lat. Hedera helix – bršljan) i dobio ime.
Boja listova varira od potpuno zelene do potpuno srebrne, a najčešće se može sresti srebrnasta šara u obliku novogodišnje jelke pomiješana sa raznim nijansama zelene. Rasprostranjena je vrsta u mediteranskom i submediteranskom dijelu Evrope – od juga Francuske preko Italije, Balkanskog poluostrva, Grčke, Turske pa sve do nekoliko ostrva u Egejskom moru.
U našoj autohtonoj flori osim ove ciklame javljaju se još dvije vrste Cyclamen purpurascens (kolutka) i Cyclamen repandum (mali klobučac). Sve tri vrste su zaštićene nacionalnim zakonodavstvom i nalaze se na listi CITES-a (Konvencija o međunarodnoj trgovini i ugroženim vrstama divlje faune i flore). Zbog svog dekorativnog izgleda ciklame su omiljene biljke i često se mogu naći u saksijama ili baštama mnogih ljubitelja cvijeća.
Dr Nada Bubanja
