Alpska strižibuba je jedna od naših najmarkantnijih strižibuba, veličine otprilike 2-4 cm, i lako se može prepoznati po specifičnim šarama na elitrama, kao i po boji antena. U pitanju je vrsta uskog izduženog tijela sivo-plavičaste boje, sa tri para varijabilnih crnih mrlja, obrubljenih bijelom šarom, na pokrilcima i crnom mrljom na vrhu toraksa. Kao i ostale strižibube, odlikuju ih duge antene, sa jasno izraženim segmentima, pri čemu su prva dva crna, a od trećeg do šestog su plavi sa čupercima crnih dlačica na krajevima, tako da izgledaju kao da su štraftaste. I noge su slične obojenosti kao i ostatak tijela, što se može smatrati dobrom kamuflažom u listopadnim šumama.
Rosalia alpina je saproksilna vrsta koja preferira različite tipove listopadnih šuma u planinskim područjima, prvenstveno bukove šume, obzirom da ženke obično polažu jaja u svježe posječenim stablima i panjevima. Larve se razvijaju ispod kore drveta, oko tri godine, nakon čega se na površini javljaju odrasle jedinke. Adulti su aktivni od juna do septembra. Često ih možemo naći kako odmaraju na stablima i panjevima, ali takođe i na obližnjoj zeljastoj vegetaciji, gdje se odrasle jedinke hrane polenom. Ova vrsta je rasprostranjena od Kantabrijskih planina preko Centralne i Južne Evrope (na planinama) do Kakvkaza, kao i u južnim dijelovima Švedske. Dosadašnje studije kod nas su potvrdile njeno prisustvo na širem području Durmitora, Moračkih planina, Bjelasici, Pive, Orjena, Prokletija, te u kanjonima Morače, Bistrice, Ćehotine.
Ova vrsta je ranije bila mnogo rasprostranjenija u Evropi, međutim, danas su njene populacije u opadanju, a ugrožena je u mnogim zemljama, prvenstveno radi uništavanja njihovih prirodnih staništa. Osim što se nalazi na Crvenim listama (IUCN – vulnerable, tj ranjiva), takođe se nalazi i na Aneksima II I IV EU Direktive o staništima, a kod nas, ovo je jedna od 14 vrsta insekata zaštićenih zakonom.
