Ljeto sa sobom uvijek donosi mnogo toga lijepoga: sunce, odmor, more… ali i jednu veliku neprijatnost zvanu – komarac. Ove dosadne krvopijice su uvijek tu da nam pokvare večernja druženja, naročito u baštama, na obalama rijeka i jezera, kraj bazena .. Dosađuju nam svojim neprestanim zujanjem, a još više „grickanjem“. Zapravo, ispravnije bi bilo reći „bockanjem“. Oni nemaju žaoku poput pčela i osa, već je njihov usni aparat prilagođen da nas bocne kroz kožu i isisa krv. Ali, dok to čine, oni najprije kroz tu „ubadaljku“ ubace sopstvenu pljuvačku i sredstva protiv zgrušavanja krvi.
Nekada uopšte i ne osjetimo da smo bili napadnuti dok ne iskoči plik i počne da nas svrbi mjesto ujeda. To je reakcija na materije koje je komarac ubrizgao u nas. I nije to uradio nevaljalac On, već nevaljalica Ona. Zapravo, mužjaci se hrane isključivo biljnim sokovima dok se ženke, da bi obezbijedile proteine neophodne za razvoj jajeta, moraju hraniti krvlju. One su te koje dosadno zuje oko naših glava dok pokušavamo zaspati, dok su mužjaci prilično tihi.
Ovi sićušni letači imaju prilično razvijena osjetila na osnovu kojih mogu detektovati potencijalnu „žrtvu“ i na nekoliko desetina metara. Veoma su osjetljivi na ugljen-dioksid koji izbacujemo iz pluća disanjem, kao i na neke supstance u znoju i mirisima tijela. Zato neki ljudi više „privlače“ komarce od drugih. Ako obezbijedi dovoljno hrane (krvi) ženka može polagati jaja svaka tri dana. Kompletan razvoj od jajeta do odrasle jedinke odvija se u vodi, a zavisno od vremenskih prilika period razvića može trajati od 4 do 30 dana. Odmah nakon toga spremni su za novu oplodnju. Blago nama!
Komarci nisu bezazleni.
Oni su prenosioci mnogih oboljenja, a među najraširenijim i najopasnijim su groznica i malarija. I danas u svijetu, a naročito siromašnim dijelovima subtropske Afrike, milioni ljudi godišnje oboli, a znatan broj njih i umre od ovih bolesti.
Mr Suzana Malidžan,
muzejski savjetnik u Zbirci insekata
